Uoči Nacionalnog dana borbe protiv nasilja nad ženama koji ima za cilj podizanje svijesti o neprihvatljivosti svih oblika nasilja nad ženama, uključujući psihičko, tjelesno, spolno i ekonomsko nasilje, a koji se obilježava u spomen na 22. rujna 1999. godine kada su na Općinskom sudu u Zagrebu tijekom brakorazvodne parnice ubijene tri žene, a djelatnica suda je teško ozlijeđena organiziran je virtualni okrugli stol „Razmjenom iskustava do jačanja međusektorske suradnje u borbi protiv nasilja u obitelji“ u organizaciji Udruge za pomoć i edukaciju žrtava mobbinga, održan 21. rujna 2022. godine putem Zoom platforme, s početkom u 10 sati. Virtualni okrugli stol organiziran je u sklopu projekta „Mjesto sigurnosti i podrške za žrtve nasilja u obitelji“ s ciljem konstruktivne rasprave o navedenim problemima i nadom u unaprjeđenje sustava za pomoć žrtvama, na virtualni okrugli stol pozvani su predavači/ice iz različitih sektora koji se bave nekim oblikom nasilja, a diskusiju je vodila moderatorica izv.prof.dr.sc. Snježana Vasiljević s Pravnog fakulteta u Zagrebu.
Na virtualnom okruglom stolu raspravljalo se o temi nasilja, s posebnim naglaskom na «Ovlasti Pravobraniteljice za ravnopravnost spolova u provedbi Zakona o ravnopravnosti spolova» (Nebojša Paunović, pravni savjetnik Pravobraniteljice za ravnopravnost spolova), «Pilot projekt uspostave sustava referiranja/upućivanja žrtava na Udrugu za podršku žrtvama i svjedocima/Nacionalni pozivni centar za žrtve kaznenih djela» (Nikolina Grubišić Požar, voditeljica Odjela maloljetničke delikvencije, MUP, PUZG), «Uloga centra za socijalnu skrb u radu sa žrtvama obiteljskog nasilja» (Irena Kovačić, Centar za socijanu skrb), «Iskustva Plavog telefona u radu sa žrtvama obiteljskog nasilja»
(Miroslav Vučenović, Plavi telefon). Na okruglom stolu sudjelovao je 81 sudionik, predstavnik/ca akademske zajednice, pravobraniteljstava, institucija javne vlasti, državne uprave, poslodavaca i organizacija civilnog društva.
Izazovi u međusektorskoj suradnji u suzbijanju nasilja
U uvodnom dijelu, govoreći o iskustvima u radu ureda Pravobraniteljice za ravnopravnost spolova, Nebojša Paunović je istaknuo da je i dalje prisutan trend porasta nasilja u obitelji i uglavnom se radi o porastu kaznenih djela, a smanjivanju trenda prekršajnih prijava za obiteljsko nasilje. U raspravi je istaknuto da porastom broja kaznenih djela za nasilje u obitelji, preventivni učinak nije postignut. Trend smanjivanja prekršajnih prijava može ukazivati da žrtve nemaju povjerenja u institucije te «blaže» oblike nasilja u obitelji ne prijavljuju. Potrebna je temeljita reforma sustava, posebno usvajanje učinkovite strategije za suzbijanje rodno uvjetovanog nasilja te učinkovitija međusektorksa suradnja. Istaknuo je da policija i pravosuđe u svom postupanju kod nasilja u obitelji nedovoljno uzimaju u obzir cjelokupan kontekst i kronologiju nasilja između članova obitelji, odnosno žrtve i nasilnika, posebice tzv. povijest nasilja u obitelji ili prethodno počinjeno nasilje bez obzira je li ono ranije prijavljivano ili ne, već se izolirano bave nasiljem kao ekscesnom i incidentnom pojavom. Policija, ali posebice pravosuđe, i dalje u određenim slučajevima ne razlikuju nasilje od prava žrtve na nužnu obranu. Ovo dovodi do toga da se i žrtva i nasilnik uhićuju i terete za obiteljsko nasilje, što je u suprotnosti s postupanjem koje nalaže Protokol o postupanju u slučaju nasilja u obitelji te je znak odsustva rodno-senzibilnog tretmana obiteljskog nasilja, posebice kada je u pitanju tjelesno nasilje muškaraca nad ženama koje se nerijetko u situaciji napada ili neposredno prije samog napada brane psovkama, noktima, ili na drugi način, što policija u određenim slučajevima također tretira kao nasilje te tereti i žrtvu za nasilje zajedno s primarnim počiniteljem nasilja. Također je upozorio da sudovi blagonaklono gledaju na počinitelje nasilja redovito ih puštajući da se brane sa slobode, izričući im blage, uglavnom uvjetne i novčane kazne te izbjegavajući u velikom broju slučajeva odrediti im zaštitne mjere koje predlaže policija. Policija često nije u stanju učinkovito provesti zaštitne mjere, posebice zbog uske i ponekad nelogične interpretacije bivšeg Pravilnika o načinu provedbe zaštitnih mjera zabrane približavanja, uznemiravanja ili uhođenja žrtve nasilja u obitelji i mjera udaljenja iz zajedničkog kućanstva. Zaključno, niti policija niti državno odvjetništvo ne prepoznaju u dovoljnoj mjeri sve oblike nasilja, a posebice sve rizike za žrtvu.
Nikolina Grubišić Požar, voditeljica Odjela maloljetničke delikvencije, MUP, PUZG) predstavila je pilot projekt «Uspostava sustava referiranja/upućivanja žrtava na Udrugu za podršku žrtvama i svjedocima/Nacionalni pozivni centar za žrtve kaznenih djela i prekršaja 116 006». Sporazum o suradnji (20.1.2022.g.) potpisan je između Nacionalnog pozivnog centra za žrtve kaznenih djela, Ministarstva pravosuđa i uprave, Ministarstva unutarnjih poslova te Udruge za podršku žrtvama i svjedocima. Istaknuti su ciljevi suradnje u provedbi projekta, a to su: informiranje žrtava o pravima, pružanje emocionalne podrške žrtvama i/ili članovima obitelji, upućivanje u referentne institucije i organizacije civilnog društva koje pružaju stručnu pomoć, pružanje različitih praktičnih informacija te informiranje o ostvarivanju prava na novčanu naknadu žrtvama kaznenih djela. Pilot projekt se provodi od 1. veljače do 31. prosinca 2022. godine. U okviru pilot projekta provodi se i statističko praćenje Udruga/NPC: evidencija o broju zaprimljenih obavijesti od policije, broj žrtava s kojima su stupili u kontakt, evidencija žrtve po spolu, vrsti k.d., iskazanim potrebama, oblicima pomoći i podrške, broj žrtava s kojima nije stupljeno u kontakt i razloga neostvarenog kontakta dok Ministarstvo unutarnjih poslova vodi evidenciju broja žrtava koje su dale suglasnost za ustupanje podataka /broj obavijesti upućenih i zaprimljenih od Udruge/NPC. Istaknula je da je krajnji cilj projekta strateško planiranje razvoja sustava upućivanja te osiguranje pravovremene pomoći i podrške žrtvama temeljem rezultata i saznanja dobivenih provedenim aktivnostima tijekom pilot projekta.
Irena Kovačić, (Centar za socijanu skrb), govorila je o ulozi centara za socijalnu skrb u radu sa žrtvama obiteljskog nasilja. Istaknula je da žrtve nasilja imaju dostupne usluge i prava iz centra za socijalnu skrb kao što su prava iz socijalnih usluga: razgovor, informiranje, primjene instrumenata, žurne intervencije te savjetovanje koje uključuje individualni rad sa korisnikom i/ili članovima njegove obitelji radi podrške i prevladavanja poteškoća, smještaj u kriznim situacijama te ravo na jednokratnu naknadu. Što se sigurnosti djece žrtve i svjedoka nasilja tiče, nadležni centri za socijalnu skrb su dužni napraviti specifičnu procjenu sigurnosti /ugroženosti djeteta uključujući listu za procjenu razvojnih rizika djeteta, listu za procjenu sigurnosti djeteta te zaključak o potrebi izricanja ili predlaganja mjera obiteljsko pravne zaštite. Centar može predložiti Sudu određivanje mjera iz sudske nadležnosti. Broj godišnjih prijava za nasilje u obitelji u Centru za socijalnu skrb Zagreb je u porastu (2020. g -1.960 dok 2021. godine – 2.095 prijava). Žrtve su djeca (484 prijava), žene (1.268 prijava), dobi od 20-50 godina , SSS, nezaposlene, zaposlene, u manjem broju muškarci te bilježi se povećanje broja prijava za nasilje prema osobama starije životne dobi. Više od polovice prijavljenog nasilja se dogodilo jednom, a manje je prijavljenog nasilja koje traje godinama. Najčešći počinitelji su muškarci u dobi 31-55 godina, zaposleni, SSS, bračni i bivši bračni partneri, izvanbračni i bivši. Najčešći oblici prijavljenog nasilja su psihičko nasilje, fizičko i ekonomsko nasilje. Izrečene mjere iz nadležnosti centra za socijalnu skrb: 913 mjera, prijedlozi sudu za izricanje mjera: 194 te ostvareni smještaji za žrtve u sigurne kuće: 105. Također je istaknuto s kojim se najčešće problemima susreću u svom radu: komunikacija i suradnja sa drugim tijelima, needuciranost, nedostatak smještajnih kapaciteta, povratak žrtve nasilja počinitelju, odbijanje pomoći, savjetovanja te ostvarivanje osobnih odnosa s mlt. djecom od strane počinitelja obiteljskog nasilja. U raspravi je istaknuto da bi centri trebali voditi računa da interes djeteta da viđa oba roditelja kada je jedan od njih (najčešće otac obiteljski nasilnik) ne može prevagnuti u odnosu na pravo da budu zaštićeni od nasilja u obitelji jer se vrlo često zanemaruje činjenica da su djeca koja svjedoče nasilju u obitelji također žrtve tog istog nasilja te da je u tim situacijama nužno da centri izriču zaštitne privremene mjere.
Miroslav Vučenović (osnivač Plavog telefona) govorio je o «Iskustvima Plavog telefona u radu sa žrtvama obiteljskog nasilja» te istaknuo da se bilježi trend porasta prijava. Žrtve traže razgovor, savjetovanje i podršku te vjeruju da će im Plavi telefon pomoći budući da imaju malo povjerenja u institucije. Istaknuo je da je Plavi telefon prva i najstarija udruga za pružanje pomoći i savjetovanja osnovana 1991. godine, koja od tada bilježi više od 130.000 poziva i desetaka spašenih života. Također je naglasio važnost edukacije, osvještavanja te bolje međusekotrske suradnje.
Zaključak i preporuke
Međusektorska suradnja na svim razinama kako bi se izgradio sustav povjerenja u institucije
Prepoznati i ukloniti rizike mogućeg nastanka nasilja razvojem strategije, provođenjem politike protiv svakog oblika nasilja
Kontinuirano provoditi edukacije u društvu, na svim razinama rada i upravljanja
Zakonodavne promjene moraju biti sustavne, a ne partikularne
Sankcionirati svaku pojavu nedopuštenog ponašanja, u svrhu prevencije budućeg nasilja
Sudski postupci se moraju okončati u razumnom roku, a žrtve ne bi smjele biti izložene dodatnoj viktimizaciji
Povećanje smještajnih kapaciteta i dostupnosti
Više savjetovanja
Prevencija nasilničkog ponašanja – edukacije u školama, netolerancija i ne ignoriranje prvih (i raznih) oblika nasilničkog ponašanja, problema unutar obitelji