O tome što je obiteljsko nasilje? pisali smo u prvom članku, a informiranje predstavlja prvi korak kako bismo mogli prepoznati obiteljsko nasilje. Međutim, osobe se nađu u situaciji kada trpe nasilje, a same nisu svjesne težine takvog ponašanja. Iako je lakše prepoznati fizičko nasilje, kada se radi o psihološkim igrama, ucjenama i manipulacijama, žrtva je nerijetko zbunjena i preplašena. Kao posljedica takvih ponašanja zlostavljača, javlja se sumnja u sebe, svoje misli i zaključke. Takva ponašanja mogu dovesti do izoliranja od društva i mreže podrške koja onda nema priliku uočiti da se nasilje događa pa ni reagirati. Ipak, često nam intuicija, tj. nekakav unutarnji glas, govori da nešto nije kako bi trebalo biti i tada je važno zapitati se što se događa s nama i oko nas.
Ako se nađemo u situaciji da kod bliske osobe vidimo neobična ponašanja, povlačenje ili fizičke ozljede, važno je na neki način reagirati. Iako u našem društvu ljudi često nisu skloni prijaviti fizičko nasilje zbog različitih razloga, ono što možemo napraviti je razgovarati s osobom za koju sumnjamo da je žrtva nasilja. Podršku možemo pružiti tako da osobu upitamo je li sve u redu, ima li nešto o čemu bi htjela razgovarati s nama ili joj ponuditi pomoći. Ponekad se osoba odmah otvori i podijeli probleme u kojima se nalazi, ali češće je potrebno neko vrijeme pa treba biti strpljiv i nenametljiv. Ako se pak radi o ugrozi sigurnosti života, važno je što prije reagirati te omogućiti zaštitu žrtve nasilja.
Što napraviti ako želimo prijaviti nasilje? Postoji više opcija koje se mogu odabrati. Možemo se obratiti policiji, državnom odvjetništvu, centru za socijalnu skrb, liječniku, organizacijama civilnog društva (registriranim kao savjetovališta za žrtve nasilja ili kao pružatelji pravne pomoći) i odgojno-obrazovnim ustanovama. U slučaju da je potrebna brza zaštita žrtve nasilja, možemo nazvati policiju čiji je cilj pružanje odgovarajuće zaštite i potpore žrtvi, učinkovito otkrivanje počinitelja, prikupljanje dokaza i procesuiranje počinitelja. Policija je dužna žurno doći na mjesto događaja i pružiti potrebnu intervenciju. Ako su ozljede opasne po život, dužni su pozvati i hitnu medicinsku pomoć te osigurati brzi pristup liječenju. Međutim, što ako se događa nasilje koje nije fizičko nego psihičko? U takvim slučajevima, bolje je žrtvu uputiti na udruge i ustanove, tj. organizacije civilnog društva, koje pružaju sveobuhvatnu pravnu i psihosocijalnu zaštitu, kao što je i Udruga mobbing. Osim što će žrtva dobiti pravne informacije o svojim pravima i mogućnostima, kroz psihološko savjetovanje će se osnažiti i imati priliku u sigurnoj i povjerljivoj okolini iznijeti različite tegobe koje ju opterećuju. Kada se istraže snage i slabosti koje svatko od nas ima, otvaraju se nove mogućnosti izbora ponašanja i koraka koji se mogu poduzeti, a svakako je poželjno da dođe do udaljavanja od izvora zlostavljanja.
Za kraj, nasilje je složen sociološko-psihološki fenomen, a iako je svima jasno da nasilje treba prijaviti i sankcionirati, ponekad kada se nađemo u ulozi žrtve ta jasnoća mišljenja nam se izgubi te postajemo nesigurni u znanje koje imamo. Srećom, tu su brojne udruge i organizacije koje pružaju besplatna savjetovanja gdje se možete čak i anonimno obratiti te dobiti osnovne informacije i upute. Prvi korak je težak i mnogi ga odgađaju, ali da bi došlo do željene promjene, trebamo se ohrabriti te obratiti stručnoj osobi koja nas onda može usmjeriti i savjetovati.
Što napraviti u slučaju kada saznamo da nam je bliska osoba žrtva nasilja?
