Obiteljsko nasilje je niz ponašanja pomoću kojih osoba pokušava uspostaviti kontrolu i moć nad drugim osobama koristeći silu, manipuliranje i zastrašivanje. Kada pričamo o nasilju, većina zamišlja žrtvu, najčešće ženu, koja ima niz fizički vidljivih ozljeda na tijelu. Iako to predstavlja jedan od ekstremnijih oblika fizičkog nasilja, obiteljsko nasilje obuhvaća i druge, često suptilnije radnje i ponašanja. Primjerice, obiteljsko nasilje može biti i psihološko u kojem se ponižava partnera, neprestano se kritizira ili ispituje partnera, izaziva se osjećaj krivnje, prijeti se samoubojstvom, izolira se partnera od prijatelja ili rodbine. Drugi oblik obiteljskog nasilja je ekonomsko nasilje u kojem se sprječava partnera da se zaposli, uskraćuje se partneru pristup novcu, uništava se žrtvino vlasništvo ili se nadzire potrošnja i aktivnosti partnera, iako ove radnje mogu biti usmjerene i na starije osobe u obitelji, tj. ne nužno na partnera. Osim toga, zlostavljač može vršiti i seksualno zlostavljanje koje se javlja u obliku silovanja ili seksualnog zlostavljanja djece, ali to može biti i upotreba tehnologije kako bi žrtva objavila vlastite seksualne slike bez pristanka, prisiljavanje osobe na neželjene seksualne radnje, ponižavanje koristeći opaske sa seksualnim konotacijama te nametanje određenog oblika odijevanja.

Zlostavljač često počinje sa suptilnijim oblicima nasilja za koja mnogi niti ne pomisle da se radi o nečemu ozbiljnom, a postepeno može doći do ekstremnijih oblika zlostavljanja. Žrtva često prilagođava vlastito ponašanje zahtjevima zlostavljača s uvjerenjem da će na taj način zadovoljiti potrebe zlostavljača a time i prekinuti samo zlostavljanje. Žrtve često vjeruju da su one na neki način odgovorne za agresiju koju doživljavaju, što je u potpunosti netočno. Zlostavljač je odgovorna osoba za svoje ponašanje, a koliko god da neke situacije u nama mogu izazvati frustraciju, zrela osoba će se odmaknuti od izvora frustracije dok se ne smiri i postane sposobna problemu pristupiti na smireni način.

Prema podatcima MUP-a, ukupan broj počinitelja kaznenog djela nasilja u obitelji je za 2019. godinu bio 1134, od čega su većina počinitelja bili muškarci, a većina žrtava žene. S druge strane, broj prekršaja prema Zakonu o zaštiti od nasilja u obitelji bio je 7628, dok je za 2020 taj broj nešto niži (7012). Međutim, ovdje se radi o broju prijavljenih slučajeva, dok je stvarna situacija vjerojatno značajno drugačija čemu dodatno doprinosi cijela situacija sa pandemijom. Dosadašnja istraživanja ukazuju da u vrijeme ovakvih ”katastrofa” dolazi do porasta obiteljskog nasilja, a karantena i ograničeno kretanje znači više vremena provedenog s obitelji, pa samim time i sa zlostavljačem što dodatno otežava prijavu nasilja.

Prijaviti nasilje često nije nimalo jednostavna odluka. Mnogi faktori utječu na odluku osobe da promijeni okolnosti u kojima živi i važno je informirati se o mogućnostima i pravima koje se mogu iskoristiti. Osim pravnog savjetovanja koje je iznimno važno, bitno je imati stručnu osobu s kojom žrtva može razgovarati te pronaći utjehu i objašnjenja što na kraju može biti od velike koristi. Ako želite razgovarati sa stručnom osobom, možete se obratiti i u Udrugu mobbing telefonskim putem na 01/3907-302 ili putem mail-a na jakov@mobbing.hr.