Nasilje u obitelji predstavlja problem koji se ne odnosi samo na zatvorenu zajednicu primarne obitelji u kojoj se nasilje događa, već uključuje odgovornu reakciju društva u cjelini. Svatko od nas u sebi nosi odgovornost za prijavu bilo kojeg oblika nasilnog ponašanja prema drugoj osobi.
Ako ste žrtva:
- tjelesnog nasilja
- tjelesnog kažnjavanja ili drugog načina ponižavajućeg postupanja prema djeci
- psihičkog nasilja koje je kod žrtve prouzročilo povredu dostojanstva ili uznemirenost
- spolnog uznemiravanja
- ekonomskog nasilja kao zabrane ili onemogućavanja korištenja zajedničke ili osobne imovine, raspolaganja osobnim prihodima ili imovine stečene osobnim radom ili nasljeđivanjem, onemogućavanje zapošljavanja, uskraćivanje sredstava za održavanje zajedničkog kućanstva i za skrb o djeci i
- zanemarivanja potreba osobe s invaliditetom ili osobe starije životne dobi koje dovodi do njezine uznemirenosti ili vrijeđa njezino dostojanstvo i time joj nanosi tjelesne ili duševne patnje,
imate mogućnost prijaviti nasilje na neki od sljedećih načina:
1. Policiji – možete podnijeti prijavu na tri načina: nazvati dežurni broj 192 ili telefonski broj najbliže policijske postaje, doći u najbližu policijsku postaju gdje se obavijest o kaznenom djelu unese u zapisnik ili obavijestiti najbližeg policijskog službenika.
Ako ste doživjeli seksualno nasilje, po podnošenju prijave primit će Vas stručno osposobljen policijski službenik/ca i smjestiti Vas u zasebnu prostoriju gdje ćete moći sami ili uz osobu od povjerenja razgovarati i u sigurnom okruženju iznijeti svoj slučaj.
2. Zdravstvenom radniku – u slučaju tjelesne ozljede obratite se svom liječniku/ci obiteljske medicine ili liječniku/ci u Hitnoj medicinskoj pomoći i kažite da ste doživjeli obiteljsko nasilje, a oni su dužni svako saznanje o obiteljskom nasilju prijaviti putem crvenog kartona nadležnim institucijama.
3. Državnom odvjetništvu – usmeno na zapisnik ili pisanim putem podnesite prijavu kaznenog djela, a obrazac za prijavu možete pronaći na web stranici DORH-a. Državni odvjetnik mora istražiti prijavu te nakon toga pokrenuti sudski postupak ili odbaciti prijavu. U slučaju pokretanja sudskog postupka trebate biti obavješteni o tijeku vođenja postupka i svojim pravima.
4. Centru za socijalnu skrb – obratiti se možete i Centru koji će prijavu proslijediti policiji i uputiti Vas na mogućnost smještaja u dom za žrtve obiteljskog nasilja, izrade sigurnosnog plana i ostvarivanja besplatne pravne pomoći.
5. Odgojno-obrazovnoj ustanovi – ukoliko je dijete/učenik doživjelo nasilje, ono se može prijaviti ravnatelju, učiteljima/nastavnicima i stručnim suradnicima (pedagog, psiholog) koji su dužni prijavu proslijediti policiji i Centru za socijalnu skrb.
6. Organizacijama civilnog društva koje se svojim programima bave nasiljem u obitelji – postoji niz udruga čija je djelatnost vezana za zaštitu i pomoć žrtvama nasilja u obitelji kojima se možete telefonskim putem ili osobnim dolaskom obratiti za pomoć. Nacionalni pozivni centar za žrtve kaznenih djela i prekršaja dostupan je od 0 do 24 na telefonski broj 116 006.
Bez obzira na to za koju od navedenih načina prijave nasilja se odlučite, sva nadležna tijela dužna su postupati žurno i bez odgode poduzeti mjere zaštite žrtve i suzbijanja nasilja. Važno je znati da je nasilje izbor nasilnika, a ne žrtve i da žrtva uvijek ima pravo na zaštitu.