Brojna su ponašanja koja čine zlostavljača, a mnoga od njih nisu vidljiva na prvu pa ih je samim time teško prepoznati. Često tek nakon nekog vremena i učestalog izlaganja suptilnijim oblicima zlostavljanja osoba shvati o čemu se zapravo radi, a upravo ćemo u ovom članku opisati takve situacije.

Iako neki na ljubomoru gledaju kao znak da se sviđamo partneru/ici, kada postane pretjerana i nedostupna ublažavanju može prijeći u zlostavljanje. To često izgleda tako da partner ne dopušta druženje s prijateljima ili izlaske i stalno provjerava gdje ste i što radite. U početku takve situacije ne moraju djelovati ozbiljno, ali s vremenom mogu prerasti u pokušaje kontroliranja pa se partneru/ici uskraćuje sloboda donošenja vlastitih odluka kao i iskazivanja mišljenja. Žrtva se dovede u situaciju u kojoj ju je strah kako će partner reagirati, počinje planirati kako će se ponašati i reći neke stvari, a ponekad u značajnoj mjeri odustane od iznošenja vlastitih želja, potreba i ideja. Kada i iznese mišljenje, zlostavljači su često skloni prebacivati odgovornost na žrtvu pa kažu da je ona kriva što se ponašaju na negativan način, što često izaziva osjećaj odgovornosti i potiče stvaranje uvjerenja da će promjena vlastitog ponašanja dovesti do nestanka zlostavljanja. Naravno, ništa od toga ne urodi željenim plodom, a žrtva uslijed pokušavanja da zadovolji partnera može drastično promijeniti svoje ponašanje, izolirati se od okoline i prijatelja što joj dodatno otežava mogućnost izlaza.

Jedno od obilježja zbog kojih je ponekad teško prepoznati zlostavljača u početcima odnosa je njihova visoka šarmantnost. Često se znaju ponašati na izrazito pozitivan način, ugađati i govoriti baš ono što vi želite čuti, pa osobe često pomisle da se radi o savršenoj osobi. Naravno, savršena osoba ne postoji, a iza pretjeranog hvalisanja često se nalazi nešto sasvim suprotno – manjak samopouzdanja i nesigurnost. S vremenom taj idealni odnos prestane postojati, a sve ono što je bilo pozitivno postane zamijenjeno brojnim kritikama i omalovažavanjem. Iako neki pokazuju ljubomoru i posesivnost kao oblik kontrole, neki zlostavljači mogu prijetiti samoubojstvom, plakanjem i iznošenjem tvrdnji da neće moći preživjeti ako ostanu sami.

Sva ova, ali i brojna druga ponašanja imaju za rezultat degradiranje žrtve te uništavanje samopouzdanja zbog čega se mnogi teško odluče progovoriti o tome i poduzeti određene korake kako bi spriječili daljnje pogoršanje, ionako već loše situacije. Ako primijetite navedena ponašanja u vašem odnosu i želite to promijeniti prvi korak koji možete napraviti je obratiti se stručnoj osobi, tj. otići na psihološko i pravno savjetovanje kako bi saznali koje su vam mogućnosti na raspolaganju te kako pronaći izlaz.