Kada se govori o seksualnom nasilju, najčešće se zamišljaju scenariji nepoznatog napadača koji iz mraka zaskoči i napada ženu koja sama hoda ulicom. Međutim, podaci pokazuju da se čak 70% slučajeva silovanja događa u domu žrtve, napadača ili poznate osobe, a da su čak 80% silovanih žena napadnute od muškarca koje poznaju od čega 45% čine njihovi trenutni partneri (Ženska soba, 2022.). Razlozi zbog kojih se ne govori o seksualnom nasilju u braku, izvanbračnoj zajednici, životnom partnerstvu ili neformalnom životnom partnerstvu je duboko ukorijenjeno vjerovanje da je sklapanje braka odnosno ulazak u neku od navedenih partnerstva dokaz pristanka na seksualne odnose te da jedan partner posjeduje drugoga. Postoje i predrasude da je žrtva sama kriva za silovanje ili je to „zaslužila“, jer je svojim izgledom i ponašanjem „izazvala“ zlostavljača koji ne može kontrolirati svoj „prirodni nagon“. Uz to, o seksualnosti se općenito ne govori te je ona smatrana privatnim pitanjem pa tako i ono što se događa između partnera (bračnih ili izvanbračnih, životnih partnera, neformalnih životnih partnera).
Najteži oblik seksualnog nasilja u vezi, braku ili bilo kojem drugom partnerskom odnosu je silovanje koje uključuje prisilnu vaginalnu, analnu i/ili oralnu penetraciju penisom i/ili objektima (Masters, Johnson i Kolodny, 2006.). Kažnjivost djela postoji neovisno o tome da li su žrtva i počinitelj u braku, bračnoj zajednici, izvanbračnoj zajednici ili nekoj drugom obliku partnerskog odnosa.
Moguće je doživjeti i niz složenijih i suptilnijih ponašanja koja zbunjuju žrtvu koja onda ne shvaća da proživljava seksualno nasilje. Seksualne aktivnosti izmanipulirane prijetnjama i pritiskom poput: „Ako ne želiš učiniti ovo u krevetu, naći ću drugu ženu koja hoće“ ili ucjenama poput: „Ako ne budeš učinila ovo, neću ti dati novac za hranu djeci“ seksualno su zlostavljanje. U seksualno (spolno) zlostavljanje se ubraja i prisiljavanje na masturbaciju, korištenje pornografije, prisiljavanje na trudnoću ili pobačaj te bilo koje druge seksualne radnje koje osoba ne želi.
Spolno uznemiravanje je svako verbalno, neverbalno ili fizičko neželjeno ponašanje spolne naravi koje ima za cilj ili stvarno predstavlja povredu dostojanstva osobe, koje uzrokuje strah, neprijateljsko, ponižavajuće ili uvredljivo okruženje. Neprimjereni, omalovažavajući, degradirajući seksualni komentari, primjedbe, prijedlozi i pozivi, emocionalno proganjanje i druga ponašanja koja stavljaju u neugodan i ponižavajući položaj, a ne moraju nužno uključivati fizički dodir, predstavljaju seksualno (spolno) uznemiravanje.
Smatra se da pristanka na spolni odnos ili s njime izjednačenu spolnu radnju nema ako je žrtva tu radnju činila uz prijetnju, prijevaru, zlouporabu položaja, iskorištavanjem njezina stanja osobe zbog kojeg ista ne može ili nije sposobna izraziti svoj nepristanak/odbijanje. Također vršenje trajnog psihološkog, verbalnog i fizičkog pritiska radi ostvarivanja spolnog odnosa zbog kojeg žrtva pristaje na spolni odnos, smatra se spolnom prinudom i samim time seksualnim nasiljem.
Mit je da silovanje u braku ili vezi nije pravo silovanje te da ono nije štetno koliko i silovanje od strane nepoznate osobe. Seksualno nasilje u intimnim partnerskim odnosima povezuje se s povećanim rizicima za pobačaje, bakterijsku vaginozu, infekcije mokraćnog sustava, curenje urina, spolno prenosive infekcije, upalne bolesti zdjelice, rektalno i vaginalno krvarenje. Međutim, psihičke posljedice često znaju biti teže i dugotrajnije poput razvoja posttraumatskog stresnog poremećaja (PTSP), depresije, anksioznosti, strahova, noćnih mora, problema s koncentracijom, pada samopouzdanja te javljanje suicidalnih misli.
Seksualno nasilje se većinom javlja u kasnijoj fazi odnosa, popratno uz psihičko i/ili fizičko nasilje te zbog svoje specifičnosti ostaje u sjeni težih oblika nasilja koje (najčešće) žene doživljavaju u partnerskom odnosu. Žrtve često osjećaju snažan osjećaj krivnje i samooptuživanja (misle da su to nekako mogle spriječiti, napraviti nešto drugačije) te osjećaj srama. Nerijetko dođe od disocijacije – psihološkog, obrambenog mehanizma pri kojem dolazi do odvajanja od vlastitih emocija zbog kojeg žrtva ne osjeća ništa.
Kada se nasilje dogodi u odnosu povjerenja od strane partnera koji je trebao predstavljati sigurno mjesto, ono ostavlja specifične i teške posljedice. Žrtvi je tada najpotrebnije razumijevanje i podrška kako bi proradila emocionalnu bol i vratila se na prijašnji nivo funkcioniranja.
Ako primijetite navedena ponašanja u Vašem odnosu ili u odnosu Vaših bližnjih, možete se obratiti stručnoj osobi, tj. dobiti besplatno psihološko i pravno savjetovanje dostupno na adresi Udruge mobbing, našoj telefonskoj liniji 01/3907-301 ili putem e-maila ljiljana-marija@mobbing.hr.
Masters, W., Johnson, V. i Kolodny, R. (2006). Ljudska seksualnost. Jastrebarsko: Naklada Slap
Ženska soba. (2022). Rasprostranjenost seksualnog nasilja. https://zenskasoba.hr/hr/podrucja-rada/seksualno-nasilje/rasprostranjenost-seksualnog-nasilja/