Osobe starije životne dobi predstavljaju osobito osjetljivu populaciju, budući da se s odlaskom u mirovinu, gubitkom kruga prijatelja i socijalnom izolacijom, narušavanjem zdravstvenog stanja te smanjivanjem opsega aktivnosti u kojima mogu sudjelovati, moraju ponovno naučiti nositi s nizom životnih promjena. Dok se djeca i odrasle osobe zrele dobi lakše usmjeruju ka pozitivnom mišljenju, uspješno okreću budućnosti, starije osobe sklonije su okretanju prošlosti, teže se mire s gubicima za koje vjeruju da su nenadoknadivi, povlače se, postaju dezorijentirani, gube nadu, prepuštaju se apatiji i depresiji (Poredoš i Ivanec, 2004). Uslijed slabljenja tjelesne snage i fleksibilnosti te nemogućnosti fizičke obrane od zlostavljača, usamljenosti uzrokovane izdvajanjem iz društva te srama koji se može javiti prilikom prijave zlostavljača člana obitelji, osobe starije životne dobi predstavljaju populaciju kojom je vrlo lako manipulirati te vrlo lako mogu postati žrtve nasilja unutar vlastite obitelji.
Problem obiteljskog zlostavljanja starijih osoba povećava se u svijetu, što može biti posljedica sve više starih i vrlo starih pojedinaca u društvu i u obiteljima, porasta želje za neovisnošću s porastom obrazovanja i povećanjem stresa skrbnika u skladu s povećanjem broja skrbnikovih uloga, ekonomskog stresa te stambenih ograničenja (Čudina-Obradović i Obradović, 2006.). Nasilje nad starijima može obuhvaćati fizičko zlostavljanje poput guranja, udaranja starije osobe, povlačenja za kosu, bacanja na pod, gađanja različitim predmetima ili zadavanja opeklina, psihičko zlostavljanje poput prijetnji i zastrašivanja, vikanja na starije, psovanja i vrijeđanja starijih osoba, ismijavanja njihovog životnog iskustva, izostavljanja iz obiteljskih druženja ili izolacije iz obiteljskih aktivnosti, kao i izolacije unutar samog obiteljskog doma, uskraćivanje socijalnih kontakata i drugo.
Osim fizičkog i psihičkog zlostavljanja, prisutno je i sve češće ekonomsko nasilje nad starijima, koje se odnosi na oduzimanje i/ili uskraćivanje mirovine, preuzimanja bankovnog računa, otvaranja pošte ili potpisivanja dokumenata bez dopuštenja ili prisiljavanja mijenjanja oporuke. Još jedan oblik nasilja nad osobama starije životne dobi može biti i seksualno zlostavljanje, poput prisiljavanja na spolni odnos i zanemarivanje potreba starijih osoba čime se narušava njihovo fizičko i psihičko zdravlje.
Nasilje u obitelji nad starijim osobama teško je identificirati. S porastom životne dobi njihov krug prijatelja kojima se mogu obratiti za pomoć se uvelike smanjuje, narušenog su zdravstvenog stanja te su u tom kontekstu ovisne o članovima obitelji, a zbog srama koji mogu osjećati kao žrtve nasilja, kao i nedovoljne informatičke pismenosti rijetko se odlučuju na prijavu zlostavljača te su uopće slabo upućene u sve načine na koje mogu potražiti pomoć stručnjaka te društva općenito. Zbog svega navedenog, osim što je osoba starije životne dobi žrtva nasilja, mijenja se i njezino psihičko stanje. Ona postaje anksiozna i nepovjerljiva, prepušta se beznađu, apatiji i posljedično depresiji koja potom utječe na povećanje ili smanjivanje apetita, prekomjerno spavanje ili njegov nedostatak. Sve su to promjene koje u starijoj životnoj dobi mogu potom imati dugoročne posljedice za tjelesno zdravlje. Osim toga, samopouzdanje i osjećaj vrijednosti starije osobe slabi, njezina slika o sebi se pogoršava, autonomija koju je stekla tijekom života i u kojoj bi trebala uživati nestaje – jer postaje ovisna o volji zlostavljača.
Starije osobe potrebno je informirati o oblicima nasilja koje mogu doživljavati u vlastitoj obitelji, budući da neki od njih pod opravdanjem obitelji radnje koje doživljavaju niti ne smatraju zlostavljanjem, ali ih je potrebno i osnažiti da prijave nasilje i potraže pomoć. S druge strane, u javnosti je potrebno podići svijest o nasilju nad starijim osobama kao sve rastućem problemu u društvu, kao i ojačati njegove kapacitete te senzibilizirati stručnjake da se usluge pomoći starijim osobama žrtvama nasilja u obitelji učine dostupnima.
Udruga za pomoć i edukaciju žrtava mobbinga predstavlja još jedno sigurno mjesto na koje se osobe starije životne dobi kao žrtve nasilja u obitelji mogu javiti, a u kojemu će dobiti odgovarajuću pomoć i podršku uz izostanak predrasuda i stigmatizacije.
Literatura:
1. Čudina-Obradović, M. i Obradović, J. (2006). Psihologija obitelji i braka. Zagreb: Golden Marketing-Tehnička knjiga.
2. Poredoš, D. i Ivanec, D. (2004). Izloženost ratnim događajima i kvaliteta života starijih osoba u Kutini i Petrinji. Ljetopis studijskog centra socijalnog rada, Zagrebu, 11(1), 43-62.