Što je potrebno unaprijediti:

• sustavno educirati pravosudne i policijske službenike za prepoznavanje i učinkovito postupanje u slučajevima rodno uvjetovanog nasilja,
• osigurati dostupnost besplatne pravne i psihosocijalne pomoći u svim dijelovima Hrvatske,
• razvijati preventivne programe i javne kampanje za promjenu društvenih stavova o nasilju,
• ojačati i ubrzati provedbu zaštitnih mjera kako bi se spriječila ponavljanja nasilja,
• ulagati u razvoj i širenje mreže savjetovališta i skloništa.

Nasilje nad ženama nije privatna stvar, nego društveni problem koji zahtijeva nultu toleranciju i zajednički odgovor. Samo dosljednom primjenom zakona, ulaganjem u prevenciju i jačanjem podrške žrtvama možemo stvoriti sigurnije društvo za sve žene.

Okrugli stol organiziran je s ciljem konstruktivne rasprave o problemu nasilja u obitelji, razmjene iskustava i jačanja međusektorske suradnje u borbi protiv nasilja u obitelji te unaprjeđenja sustava za pomoć žrtvama nasilja u obitelji.

Na okrugli stol pozvani su predavači/ce iz različitih sektora koji se u svakodnevnom radu susreću sa žrtvama nasilja u obitelji, a diskusiju je vodila moderatorica prof. dr. sc. Snježana Vasiljević sa Pravnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu.

Na virtualnom okruglom stolu raspravljalo se o temi nasilja, s posebnim naglaskom na „Iskustva Pravobraniteljice za ravnopravnost spolova u suzbijanju nasilja nad ženama i nasilja u obitelji” osvrnuo se Nebojša Paunović, pravni savjetnik Pravobraniteljice za ravnopravnost spolova, dok je „Kaznenopravnu zaštita djece i obitelji – prepoznavanje rizičnih faktora prilikom postupanja policije u slučajevima nasilnih delikata“ analizirala Nikolina Grubišić Požar, voditeljica Odjela maloljetničke delikvencije, MUP, PUZG. O „Programima i radu Udruge za podršku žrtvama i svjedocima“ govorila je Melita Bošnjak, iz Udruge za podršku žrtvama i svjedocima, voditeljica), a o „Psihološkom liječenju i podrški nakon iskustva nasilja: jačanje otpornosti i multidisciplinarne suradnje,“ Jasminka Matić, klinička psihologinja iz Neuropsihijatrijske bolnice dr. Ivan Barbot Popovača.

Na okruglom stolu sudjelovalo je 29 sudionika, predstavnika/ca akademske zajednice, pravobraniteljstava, institucija javne vlasti, državne uprave, poslodavaca, sindikata i civilnog društva.

Izazovi u međusektorskoj suradnji u suzbijanju nasilja

U uvodnom dijelu, govoreći o „Iskustvima u suzbijanju nasilja nad ženama i nasilja u obitelji“, pravni savjetnik ureda Pravobraniteljice za ravnopravnost spolova, Nebojša Paunović je istaknuo da je i dalje prisutan trend porasta nasilja u obitelji i uglavnom se radi o porastu kaznenih djela, a smanjivanju trenda prekršajnih prijava za obiteljsko nasilje. U raspravi je istaknuto da porastom broja kaznenih djela za nasilje u obitelji, preventivni učinak nije postignut. Trend smanjivanja prekršajnih prijava može ukazivati da žrtve nemaju povjerenja u institucije te «blaže» oblike nasilja u obitelji ne prijavljuju. Potrebna je temeljita reforma sustava, posebno usvajanje učinkovite strategije za suzbijanje rodno uvjetovanog nasilja te učinkovitija međusektorska suradnja. Istaknuo je da policija i pravosuđe u svom postupanju kod nasilja u obitelji nedovoljno uzimaju u obzir cjelokupan kontekst i kronologiju nasilja između članova obitelji, odnosno žrtve i nasilnika, posebice tzv. povijest nasilja u obitelji ili prethodno počinjeno nasilje bez obzira je li ono ranije prijavljivano ili ne, već se izolirano bave nasiljem kao ekscesnom i incidentnom pojavom. Osim toga, poseban problem predstavlja nedostatak procjene rizika koji bi mogli spriječiti teška kaznena djela poput femicida za kojeg se smatra da je najpredvidljivije kazneno djelo. Policija, ali posebice pravosuđe, i dalje u određenim slučajevima ne razlikuju nasilje od prava žrtve na nužnu obranu. Ovo dovodi do toga da se i žrtva i nasilnik uhićuju i terete za obiteljsko nasilje, što je u suprotnosti s postupanjem koje nalaže Protokol o postupanju u slučaju nasilja u obitelji te je znak odsustva rodno-senzibilnog tretmana obiteljskog nasilja, posebice kada je u pitanju tjelesno nasilje muškaraca nad ženama koje se nerijetko u situaciji napada ili neposredno prije samog napada brane psovkama, noktima, ili na drugi način, što policija u određenim slučajevima također tretira kao nasilje te tereti i žrtvu za nasilje zajedno s primarnim počiniteljem nasilja. Također je upozorio da sudovi blagonaklono gledaju na počinitelje nasilja redovito ih puštajući da se brane sa slobode, izričući im blage, uglavnom uvjetne i novčane kazne te izbjegavajući u velikom broju slučajeva odrediti im zaštitne mjere koje predlaže policija. Policija često nije u stanju učinkovito provesti zaštitne mjere, posebice zbog uske i ponekad nelogične interpretacije bivšeg Pravilnika o načinu provedbe zaštitnih mjera zabrane približavanja, uznemiravanja ili uhođenja žrtve nasilja u obitelji i mjera udaljenja iz zajedničkog kućanstva. Zaključno, niti policija niti državno odvjetništvo ne prepoznaju u dovoljnoj mjeri sve oblike nasilja, a posebice sve rizike za žrtvu.

Nikolina Grubišić Požar, voditeljica Odjela maloljetničke delikvencije, MUP, PUZG govorila je o „Kaznenopravnoj zaštiti djece i obitelji – prepoznavanje rizičnih faktora prilikom postupanja policije u slučajevima nasilnih delikata.“ Najvažniji rizični faktori koje je istaknula Nikolina Grubišić Požar, prilikom govora o prepoznavanju rizika u slučajevima nasilnih djela nad djecom i u obiteljima su: obiteljski faktori (nedostatak roditeljskog autoriteta i nadzora); djeca bez jasnih granica – bilo da se radi o prezaštićenosti ili zanemarivanju – češće upadaju u rizična ponašanja); zlostavljanje, zanemarivanje i obiteljsko nasilje; fizičko, psihičko ili emocionalno zlostavljanje značajan je rizik za razvoj delikvencija; loša komunikacija u obitelji; djeca koja ne osjećaju povjerenje ili ne mogu razgovarati s roditeljima sklona su rizičnim ponašanjima. Osim toga, naglasila je i vrlo štetan društveni i medijski utjecaj koji se posebno manifistira u vršnjačkom nasilju, posebno na društvenim mrežama te sekundarnoj viktimizaciji žrtava. Internet posebno predstavlja najosjetljivije okruženje budući da u njemu dominira zlostavljanje putem lažnog predstavljanja te strah od prijavljivanja i kontrola sadržaja. Žrtve se boje reakcija okoline, što omogućuje predatore da nastave s ucjenom. Posebno rizičnim smatraju se psihološki aspekti koji se manifestiraju kao nasilje nedostatak empatije i osjećaja krivnje, a djeca počinitelji često ne vide štetu koju nanose drugima i ne osjećaju grižnju savjesti. Također je istaknula važnost procjene rizika, profiliranja počinitelja i žrtve i važnosti da se žrtvu osvijesti da postoji i alternativni izlaz iz situacije.
Melita Bošnjak, voditeljica Udruge za podršku žrtvama i svjedocima, imala je izlaganje na temu „Programi i rad Udruge za podršku žrtvama i svjedocima.“ U svom izlaganju predstavila je ključne aktivnosti i projekte koje Udruga provodi s ciljem pružanja emocionalne i praktične podrške žrtvama i svjedocima kaznenih djela. Poseban naglasak stavila je na važnost individualnog pristupa, dostupnosti besplatne pravne pomoći te međuinstitucionalne suradnje s pravosudnim i socijalnim sustavima.
Bošnjak je također istaknula izazove s kojima se Udruga suočava u svakodnevnom radu, ali i pozitivne pomake u senzibilizaciji javnosti i jačanju sustava podrške žrtvama. Izlaganje je završila pozivom na daljnju suradnju svih dionika u cilju osiguravanja pravde i dostojanstva za sve žrtve i svjedoke.
Jasminka Matić, klinička psihologinja iz Neuropsihijatrijske bolnice dr. Ivan Barbot Popovača održala je izlaganje na temu „Psihološko liječenje i podrška nakon iskustva nasilja: jačanje otpornosti i multidisciplinarne suradnje.“ Tijekom izlaganja naglasak je stavljen na važnost pravovremene i individualizirane psihološke pomoći osobama koje su preživjele nasilje, situacione okolnosti i zaštitu menatalnog zdravlja, potrebi prilagođenih tretmana za žene, osnaženje žena, kao i na nužnost suradnje različitih stručnjaka – psihologa, socijalnih radnika, liječnika i pravnika – u pružanju sveobuhvatne podrške. Također je istaknula važnost prevencije kroz senzibilizaciju protiv nasilja-tekstovima i osnaživanjem osoba sa stavom. Poseban fokus bio je na jačanju otpornosti (rezilijentnosti) kod žrtava nasilja te na osnaživanju kroz terapijske procese i zajedničke stručne intervencije. Matić je istaknula kako multidisciplinarni pristup i međusektorska suradnja ne samo da doprinose učinkovitijem oporavku, već i prevenciji ponovnog nasilja.

Zaključak i preporuke

• Međusektorska suradnja na svim razinama kako bi se izgraditi sustav povjerenja u institucije
• Međusobno povezivanje stručnjaka u prevenciji
• Prepoznati i ukloniti rizike mogućeg nastanka nasilja razvojem strategije, provođenjem politike protiv svakog oblika nasilja
• Posebno je važno uspostaviti procjenu rizika kako bi se spriječilo nasilje
• Kontinuirano provoditi edukacije u društvu, na svim razinama rada i upravljanja
• Zakonodavne promjene moraju biti sustavne, a ne partikularne
• Strože sankcionirati svaku pojavu nedopuštenog ponašanja, u svrhu prevencije budućeg nasilja.
• Sudski postupci se moraju okončati u razumnom roku, a žrtve ne bi smjele biti izložene dodatnoj viktimizaciji
• Povećanje smještajnih kapaciteta i dostupnosti u sigurnim skloništima
• Više savjetovanja
• Prevencija nasilničkog ponašanja – edukacije u školama, netolerancija i ne ignoriranje prvih (i raznih) oblika nasilničkog ponašanja, problema unutar obitelji kako bi se spriječile klasične tradicionalne podjele u društvu kao što su “počinitelj” i “žrtva”.